Preskoči na sadržaj
Pet grešaka pri menjanju novca koje se plaćaju

Zamena novca deluje kao radnja bez odluke — odete i promenite. Ipak, na istom iznosu razlika između najbolje i najgore varijante ume da bude nekoliko procenata.

1. Pristanak na konverziju na terminalu

Kada u inostranstvu platite karticom, terminal ume da ponudi plaćanje u dinarima. Zvuči kao usluga, a to je konverzija po kursu koji određuje trgovac (DCC) i skoro uvek je nepovoljnija od kursa vaše kartice.

Uvek birajte lokalnu valutu. Ovo je najskuplja i najlakše izbegnuta greška na spisku.

2. Menjanje na aerodromu

Menjačnice na aerodromima imaju najširi raspon koji ćete videti. Plaćate lokaciju, ne uslugu. Za sitno pri dolasku je u redu; za veći iznos nije.

3. Gledanje kursa bez provizije

Kurs koji izgleda povoljnije zna da dođe uz proviziju od jedan procenat, čime postaje lošiji od naizgled slabijeg kursa bez provizije. Uvek pitajte za konačan iznos koji dobijate, ne za kurs.

4. Menjanje celog iznosa odjednom

Ako putujete duže ili plaćate u ratama, menjanje celog iznosa u jednom danu znači da ste vezali sve za kurs tog dana. Podela na dva-tri puta ne garantuje bolji kurs, ali smanjuje uticaj lošeg dana.

5. Poređenje pogrešnog smera

Kurs koji je najbolji kada prodajete devize nije najbolji kada ih kupujete. Menjačnica sa najvišim kupovnim ume da ima i najviši prodajni.

Zato na strani najboljeg kursa prvo birate šta radite — prodajete ili kupujete — pa se tek onda formira poredak.

Koliko to ukupno košta

Na 2.000 evra razlika od dva procenta je 4.700 dinara. To je iznos zbog kog vredi potrošiti pet minuta na poređenje, a ne vredi obići pola grada.

Greška šesta — poređenje pogrešnog broja

U izlogu stoje dva kursa, i skoro uvek je uočljiviji onaj koji se ne odnosi na vas. Ako donosite devize, važi vam kupovni — niži od dva broja. Ako dinarima kupujete devize, važi prodajni.

Dve menjačnice se ne mogu porediti dok se ne gleda ista kolona. Poređenje kupovnog kursa jedne sa prodajnim kursom druge nije poređenje nego zabuna.

Greška sedma — verovanje da „bez provizije" znači besplatno

Natpis je tačan, zaključak nije. Zarada menjačnice je u razlici između kupovnog i prodajnog kursa i ona je već uračunata u brojeve u izlogu. Provizija bi bila drugi trošak, naplaćen posebno — i on zaista najčešće ne postoji.

Stvarni trošak se dobija poređenjem dobijenog kursa sa zvaničnim srednjim kursom NBS-a. Detaljnije u tekstu menjačnice bez provizije.

Greška osma — menjanje malog iznosa u potrazi za boljim kursom

Razlika između najbolje i najgore opcije u gradu retko prelazi pola dinara po evru. Na sto evra to je oko pedeset dinara — manje od karte za autobus kojim biste otišli do bolje menjačnice.

Pravilo koje štedi vreme: do dvesta evra menjajte tamo gde vam je najbliže. Preko hiljadu evra vredi pogledati gde je danas najbolji kurs pre nego što krenete.

Greška deveta — zaboravljanje da za velike iznose postoji dogovor

Za sume preko nekoliko hiljada evra banke rade kurs po dogovoru, koji je bolji od objavljenog u kursnoj listi i ne stoji nigde javno. Ne nudi se sam od sebe — pita se.

Ovo je najskuplja greška na spisku, jer se odnosi baš na iznose kod kojih razlika stvarno znači.

Greška deseta — biranje valute na terminalu u inostranstvu

Kada bankomat ili terminal u inostranstvu ponudi da iznos naplati u dinarima umesto u lokalnoj valuti, to zvuči kao pogodnost. Nije — kurs tada postavlja vlasnik terminala, a ne vaša banka, i on je gotovo uvek nepovoljniji.

Uvek birajte lokalnu valutu. Detaljno objašnjenje stoji u tekstu kartica u inostranstvu.

Poslednje ažuriranje:

Povezani tekstovi

Česta pitanja

O stvarima koje se tiču kursa u svakodnevnom životu: razlici između zvaničnog i menjačkog kursa, uticaju kursa na ratu kredita, paritetu valuta, troškovima zamene novca i planiranju budžeta za put.

Nisu. Tekstovi objašnjavaju kako stvari funkcionišu i računaju primere sa stvarnim brojevima, ali ne preporučuju odluke. Za odluke o kreditu ili štednji obratite se svojoj banci ili licenciranom savetniku.

Bez fiksnog rasporeda. Novi tekst objavljujemo kada ima šta konkretno da se objasni, a postojeće dopunjujemo kada se podaci ili propisi promene — datum poslednje izmene stoji na dnu svakog teksta.